Čudno je bilo uopće i zagrliti ju jer inače to nikad ne radimo.
Sjaj u očima, osmijeh.
Nisam ju vidjela 2 tjedna. Jedva sam čekala da je se riješim.
Ali kako je vrijeme prolazilo. Postajalo je dosadno.
Sada idem s njom na kavu.
Čini mi se kao da je bila moja vječna neprijateljica.
Sama sam ju pozvala.
I nasmiješila se. Ono što bi inače radila kad me stjeraju u kut,
prisilno.
I moram reći, jedva čekam čuti sve dojmove.
Jedva čekam.
Ovo je moje zadnje javljanje. Idem na more. Zbogom dragi Blogeri,
vi koji me još čitate, ili barem pokušavate čitati, hvala vam.
Neću vas iznevjeriti ni ovog ljeta :D
Vratit ću se s puno materijala. :)